Venecijansko gurmansko carstvo na tri koraka od Rialta

Best Travel Blog

Grad se smjestio na 118 manjih otoka u laguni uz obalu između ušća rijeka Po na jugu, i Piave na sjeveru. Sama općina – ili kako bi talijani rekli Comune di Venezia broji gotovo 300 tisuća stanovnika, no u samom gradu ne živi niti 60 tisuća. A i oni koji žive stariji prosječne su dobi oko 50 godina. Na otocima živi još 30-tak tisuća stanovnika.

Prvi naš korak je tržnica, a idući – koji nikako da se ostvari – jest lonac neke dobre domaćice. No, ova je venecijanska tržnica posebna. Nalazi se u samom srcu grada, na Canal Grande, nedaleko Rialta.

Ondje se, u sestieru San Polo, pored mosta Rialto na malom trgu Campo San Giacomo di Rialto, nalazi i najstarija crkva u Veneciji. Prema povijesnim vrelima sagradio ju je stolar po imenu Candioto ili Eutinopo, i posvetio svecu da ih štiti od požara. Novije studije pokazale su da je crkva podignuta mnogo kasnije, 1097. godine, ili čak 1152. godine Povijest ove crkve usko je povezana sa nastankom venecijanske tržnice, koja se počela oblikovati u 12. stoljeću. Na vanjskom zidu stoji natpis iz 12. stoljeća koji poziva trgovce na tržnici na poštenje.

Sva hrana koja na venecijansku tržnicu stiže, dolazi vodenim putem, kanalima, u većim ili manjim brodicama. Naime, domaćice u gospodskim i nekim plemićkim obiteljima kojih još uvijek ima, dnevno sljedovanje svježeg povrća, voća i ribe dobivaju na vrata. S obližnjih otoka, a ponajviše sa Sant’Erasma, stiže ima najbolje što pjeskovito tlo nudi.

Umjesto Mercedesa – gondola

Svaka ugledan kuća imala je osim glavnog ulaza onaj za poslugu, ali i spremište za gondolu, danas sve češće motorni čamac. E, pa upravo na ta vrata dostavljala se hrana. Ima i mjesta, trgića uz kanale kamo dostava hrane stiže svakodnevno za one koji na glavnu tržnicu ne dolaze. Košare prepune svježine iz lagune, od artičoka do lista prelaze iz ruke u ruku uz još uvijek obavezan naklon.

Potpuni promašaj bio bi posjetiti venecijansku tržnicu – Mercato – a ne zaviriti na ribarnicu. Ovo mjesto rijetko ćete pronaći među savjetima u turističkim vodičima, a još manje će vas neko od pratitelja ili vodiča odvesti do tržnice. Uglavnom će se zadržati na Piazza San Marco i oko mosta Rialto. Na uglu zgrade s pogledom na Canal Grande možete vidjeti kip na zidu – San Pietro, najpoznatiji ribar u povijesti. Ondje će vam za euro-dva očistiti ribu, sipu… Od svježe tune, do školjka bez kojih ‘un bel piatto di pasta’ ne bi bio onako zanosan kako jest (neka mi oproste svi prijatelji koji su me upozoravali na školjke iz lagune, ali to je jače od mene), jajnih kozica i škampi do neizostavnog lista… sve je čarobno svježe.

Izvor: Večernji list

Preporučena putovanja: